Tko vas vodi kroz život?

 

Slušanje svog unutarnjeg djeteta nije isto što i

prepuštanje vodstva svom unutarnjem djetetu.

Unutarnje dijete ne smije voditi kroz život,

jer ne zna kud ide. Treba ga poslušati, a onda

odlučiti iz odraslog dijela koje je sazdano na iskustvu.


U zadnjih nekoliko desetljeća napisano je puno knjiga o unutarnjem djetetu i svijest o važnosti kontakta s unutarnjim djetetom je značajno porasla. Način na koji se prema svom unutarnjem djetetu odnosimo na vrlo jednostavan i jasan način opisala je psihologinja Alice Miller: "Postupamo sa sobom kao odraslima onako kako su s nama postupali drugi kad smo bili djeca."

Naučili smo biti roditelji samima sebi. I kao odrasli ljudi, možemo svom unutarnjem djetetu postati bolji roditelji. Iako može zvučati zbunjujuće, to je zaista tako. Možemo naučiti njegovati svoju ranjivost, možemo početi voditi brigu o svojim potrebama, možemo posvećivati pažnju svojim osjećajima i ugađati si sitnicama i slobodnim vremenom za posvećivanje sebi. No, isto tako, njegovanje i ugađanje svom unutarnjem djetetu krije jednu zamku.

Unutarnje dijete ima svoje potrebe. Želi biti na toplom i sigurnom. Želi biti bezbrižno. Želi veliku čokoladu. Želi da ga svi puste na miru. Unutarnje dijete sve što želi, želi odmah. Ono nema pojam o vremenu i odgovornostima. I zato se često događa da se odrasli ljudi, kada napokon osvijeste potrebe svog unutarnjeg djeteta, misleći da ga njeguju, počnu mu prepuštati kontrolu.

Primjerice, u zadnji tren otkazuju dogovor za izlazak jer nisu baš u najboljem raspoloženju i te večeri im nije do druženja. Radije će udovoljiti svom unutarnjem djetetu, ostati kući i čitati knjigu. Ili, umjesto da taj dan dovrše poslove koje su planirali, odlaze u šoping i na frizuru. Ili, umjesto na planirani trening odu kod prijateljice na razgovor i najedu se kolača.

Unutarnje dijete je, baš kao i svako dijete, impulzivno. Ono može pokazati svoje osjećaje i potrebe, ali nema dovoljno iskustva da zna što je za njega dobro. Kratkotrajna zadovoljstva koja ugađaju unutarnjem djetetu često su ona koja sabotiraju osjećaj snage i zadovoljstva odrasle osobe u nama. A nakon toga i unutarnje dijete pati, jer ono što zaista treba nije udovoljavanje, već sigurno vodstvo odrasle osobe koja zna što mu čini dobro, a što mu čini loše.

Odrasli dio osobe zna da otkazivanje dogovora za izlazak u zadnji tren nije u redu i da narušava prijateljstvo. Odrasli dio osobe zna da obavljanje planiranih poslova u život unosi osjećaj reda i stabilnosti, a iznenadni šoping i frizura predstavljaju kratkotrajan bijeg. Odrasli dio osobe zna da će joj odlazak na trening, dugoročno gledano, donijeti puno veće zadovoljstvo od kolača.

Odrasli dio osobe ima puno veću sposobnost poimanja vremena i u stanju je odricati se trenutnih zadovoljstava kako bi se ustalio u trajnom osjećaju zadovoljstva sobom i svojim važnim odnosima. Zato prepuštanje vodstva unutarnjem djetetu predstavlja dvostruku štetu. Kako nema dovoljno iskustva za kvalitetno navigiranje životom, unutarnje dijete u svijetu odraslih ne može stvoriti dobre uvjete za sebe. Isto tako, odrasli dio osobe pati jer se počinje osjećati neodlučnim, nestabilnim, nesposobnim ili nemoćnim da ostvari svoje ciljeve.

Kada unutarnje dijete vodi život, obrasci se ponavljaju i sve negativne poruke koje je unutarnje dijete dobivalo tijekom djetinjstva pokazuju se istinitima. Na primjer, od iznenadnog otkazivanja dogovora, negativne poruke su "sebična si, egocentrična, na tebe se ne može osloniti". Kod odustajanja od planiranih poslova i iznenadnog odlaska u šoping i na frizuru, poruke su: "neodgovorna si, nesposobna, nikada nećeš uspjeti". U situaciji kada kolači i druženje zamjenjuju trening, poruke su: "labilna si, slabog karaktera, nikada nećeš biti zadovoljna svojim izgledom".

Zato "slušanje svog unutarnjeg djeteta" nikako nije isto što i "prepuštanje vodstva svom unutarnjem djetetu". Unutarnje dijete će samo ponavljati negativne poruke o sebi jer si ne zna pomoći. Ono ne smije voditi osobu kroz život, jer ne zna kud ide. Unutarnjem djetetu treba osluškivanje, uvažavanje i njegovih osjećaja, ali ne i udovoljavanje i ispunjavanje impulzivnih želja.

U primjeru iznenadnog otkazivanja dogovora, ako odrasli dio osobe odluči da će ipak poštivati dogovor, iako bi se unutarnje dijete najradije te večeri sakrilo od svijeta, dobitak je višestruk. Prije svega, poštivanje dogovora čuva prijateljstvo. Zatim, unutarnje dijete osjeća da ima stabilnost u odraslom dijelu osobe koja preuzima odgovornost za svoje odluke i vodi ga u pravcu koji smatra najboljim. Treće, odrasli dio osobe ostaje stabilan u svojoj odgovornoj, odrasloj ulozi. I četvrto, unutarnje dijete dobiva poruku da ono može i ima pravo biti u kontaktu s drugima i onda kada se osjeća loše, a to mijenja njegovu izolaciju i njegovu samoću čini manje teškom.

Kod odustajanja od poslovnih planova radi odlaska u šoping i na frizuru, unutarnje dijete nakon kratkotrajnog ushita ostaje s osjećajem razočaranja ili praznine. A ako odrasli dio osobe odgodi impulzivnu želju unutarnjeg djeteta i "odvede" ga u šoping i na frizuru za dan-dva ili tjedan-dva nakon obavljanja poslova, dobitak je opet višestruk. Odrasli dio osobe se osjeća sposobnim, unutarnje dijete je sretno radi stabilnog oslonca, a sigurno će biti potrošeno i manje novca i ono što je kupljeno bit će od veće koristi jer je kupovina pod kontrolom odraslog, odgovornog dijela.

Unutarnje dijete, kao i svako dijete teži raditi "po svom", želi preuzeti kontrolu i preuzet će je ako joj odrasli dio osobe to dopusti. Unutarnje dijete je, kao i svako dijete, egocentrično, jer je njegovo životno iskustvo ograničeno i ne može doživjeti i razumjeti odraslu osobu koju su izgradila razna životna iskustva. Zato unutarnje dijete ne može biti vodič. Informacije koje dobivamo od njega su izrazito vrijedne, jer je dijete osjetljivo, ranjivo, u njemu je senzibilnost, u njemu je radar koji nam govori koji ljudi i koje odluke nam čine dobro, a koje loše.

Zato je uvažavanje i osluškivanje svega što unutarnje dijete govori jako važno. No, ono ne može donositi dobre odluke. Odluke koje donosi odrasli dio osobe nakon što je čuo ono što mu unutarnje dijete govori su one odluke koje mogu biti višestruko dobre - dobre za cjelokupnu osobu, dobre za bliske odnose i dobre za samoostvarenje u budućnosti. Unutarnje dijete treba poslušati, a onda odlučiti iz odraslog dijela koje je sazdano na iskustvu.

Tomica Šćavina, ožujak 2017.
Kolumna je objavljena u magazinu Sensa.

22.03.2017