Feedback - Ivona
"Naročito mi se svidjelo to što bi mogla
čitati odgovore vise puta iznova te samim time
bolje razumjeti o čemu se tu zapravo radi".
1. Što mislite o Terapiji pisanjem?
O Terapiji pisanjem mislim sve najbolje, naime nadrasla je sva moja očekivanja i pobila sva skeptična razmišljanja. Kada sam prvi puta saznala za Terapiju pisanjem, odmah me je zaintrigirao taj noviji koncept psihologije, iako sam bila malo sumnjičava, naročito nakon nekoliko neuspješnih psihoterapija. Međutim, danas sam vise nego zadovoljna i znam da ću kada opet osjetim potrebu tu istu terapiju nastaviti. Ono sto sam smatrala preprekama u toj terapiji pokazalo se kao svijetlo, naime činjenica da ne morate nekoga gledati dok ona/on gleda u vas, daje vam mogućnost da u potpunosti budete sami sa sobom i da na jedan spontan način izrazite sve što vam u tom trenutku leži na srcu, danas ne znam bi li se nakon Terapije pisanjem mogla isto tako opustiti i u klasičnom pristupu –terapeut/ica- pacijent/ica. Osim toga, bitna spoznaja leži i u tome da kroz pisanje samom sebi priznate i vise nego što bi ikada očekivali i da na taj način i sami dajete odgovore na neka svoja pitanja. Nevjerojatno je kada retrospektivno čitate svoje „misli“ nakon nekog vremena.
2. Je li vam pomogla bolje sagledati, uvidjeti, razumjeti sebe?
Da, svakako. Mogu reći, i često preporučujem svim bližim prijateljima i prijateljicama, ova psihoterapija pisanjem je jedna od boljih stvari koje sam učinila za sebe. Na sebe, situacije oko sebe i bližnje sada gledam iz drugačije perspektive, one odgovorne i samopouzdanije.
3. Što vam se naročito svidjelo?
Naročito mi se svidjelo da nisam ograničena vremenom, znači da mogu pisati i po 6 kartica teksta a da me nitko ne zaustavlja, što se u mom slučaju pokazalo puno učinkovitije od klasičnog pristupa, te spoznaja da se „praznim“ pisanjem, što nisam ni znala do sada. Isto tako, osjećala sam se da dok pišem, samu sebe rastužujem ili nasmijavam, razmišljajući/pišući o stvarima za koje nisam imala vremena/hrabrosti sama otvarati. Tako da je jedno terapijsko pitanje znalo biti triger za itekakav ulazak u tada još mračne prostorije uma. Naročito mi se svidjelo to što bi mogla isprintati i čitati odgovore vise puta iznova te samim time i bolje razumjeti „o čemu se tu zapravo radi“, dok kod klasičnog pristupa, barem u mom slučaju, često i zaboravim bitnije detalje koje bih prošla sa psihoterapeutom/icom.
4. Što vam se nije svidjelo?
Ne bih mogla izdvojiti što mi se nije svidjelo, jer takvih stvari nije ni bilo. Ovakav rad je doista bio jako učinkovit jer kad god bi pomislila da sam povrijeđena povratnom informacijom terapeutice, shvatila bi da je ona to učinila točno na mjeru, znači dovoljno duboko da me osvijesti, ali ne i da mi izazove negativne osjećaje u njenom smjeru.
5. Usporedite svoj doživljaj sebe i svoje osjećaje prije i nakon Terapije pisanjem. Je li došlo do promjene? Ako da, što je ono najbitnije što se promijenilo i što je bio glavni pokretač za tu promjenu?
Prije terapije nisam si dopuštala da se izrazim onako kako se osjećam i nisam osjećaje uzimala kao legitimni dio „sebstva“, mogu reci da mi je samopouzdanje bila najslabija karika. Ne kažem da se kroz tri mjeseca sve iskristaliziralo, ali znam i osjećam da je ovo bila odlična baza za daljnji rad na sebi. Prije svega, nakon terapije osjećam se snažnije, mada je teško nekada u svakodnevnim situacijama transformirati stare obrasce, barem znam sto sam trebala učinit pa nisam na vrijeme i/ili razmišljam o tome, druga bitna stavka je, kao sto sam već navela i kao što mogu reci da je bila najbitnija rečenica ovog terapijskog procesa – da su emocije moje emotivno pravo. Dakle ne osjećam se krivom ako se ljutim na nekoga tko me je povrijedio i/ili ako reflektiram odgovarajući feedback, znam se zauzeti za sebe i počinjem stavljati sebe na prvo mjesto. Uspješno se nosim sa osjećajem grižnje savjesti, mada vidim da tu još ima puno posla, ali napokon sam počela.
Najveći pokretač za takve promjene jesu koncizni i konstruktivni odgovori koje sam dobivala, dakle uvijek sam ostajala razočarana jer i kod psihoterapije i duhovnosti svi su odgovori bili pregeneralizirani ili pak „odgovori po obrazcu“. U ovom slučaju po prvi put sam osjetila da me netko „sluša“, da pažljivo odgovara te da svaku situaciju raščlanjuje i daje joj određeni prostor i vrijeme.
26.01.2012
