Pasivna agresija

Umjesto da direktno kaže «neću»,

pasivno agresivna osoba će se složiti,

a zatim će iskazati svoj otpor

odbijajući djelovati.

 

Je li vam se ikada dogodilo da vas netko izluđuje neprestanim kašnjenjima, zaboravljanjem na dogovore, neodržavanjem obećanja ili lošim obavljanjem dogovorenog posla? Vjerojatno jeste. Ako je ta ista osoba ujedno i stručnjak za pronalaženje uvjerljivih opravdanja i objašnjenja za svoje nejasne i ne-fer postupke, onda ste imali (ili imate) prilike na vlastitoj koži osjetiti što je to pasivna agresija.

Pasivno agresivna osoba svojim ponašanjem često izaziva ljutnju drugih. Na primjer, dogovorit će se za izlazak, a zatim će ga u zadnji čas otkazati ili se jednostavno neće pojaviti. Ili, recimo, obećati će napraviti nešto, ali to neće izvršiti jer će u presudnom trenutku izgubiti važan dokument. U pravilu se slaže s željama drugih, prihvaća ih, ali ih iz nekog razloga ima potrebu sabotirati.

Osnovna shema ovog obrasca ponašanja je: stvoriti očekivanje, a zatim ga ne ispuniti. Umjesto da kaže «ne želim», «neću to učiniti» ili «nije u redu da to očekuješ od mene», pasivno agresivna osoba će kimnuti glavom i načelno se složiti, a zatim će iskazati svoj otpor indirektno, kroz ne-djelovanje. Za svoje ponašanje će kriviti druge ili će se opravdavati okolnostima, dok sama nikada neće priznati grešku ili preuzeti odgovornost za svoje postupke.

Pasivna agresija se razvija kroz djetinjstvo, a može nastati, recimo, zbog kažnjavanja nakon iskazivanja ljutnje, zbog poistovjećivanja s pasivno agresivnim roditeljem ili kao suprotna reakcija na agresivno ponašanje jednog (ili oba) roditelja. U podlozi ovog obrasca ponašanja je strah od gubitka autonomije: «Nitko meni neće govoriti što ću raditi i kako ću se ponašati.» Takvo razmišljanje onemogućuje kooperaciju i samim time ruši komunikacijski i emotivni most između ljudi.

To je posebno frustrirajuće kada je riječ o bliskoj osobi, primjerice partneru. Nakon što se pasivno agresivno ponašanje ponovi određeni broj puta, «normalan» partner obično eksplodira, a ovaj pasivno agresivan ostane miran. Pritom upravo «normalan» partner izgleda vrlo nenormalno. Vrišti, urla, plače jer ne zna kako riješiti situaciju. Zbog takvog ispada, zbog gubitka kontrole nad osjećajima izgleda kao da s njim/njom «nešto ne štima».

Pošto su pasivno agresivne osobe obično vrlo spretne u pronalaženju logičnih objašnjenja i opravdanja za svoje postupke, teško je pronaći dobar način za uspostavljanje kontakta. Najbolje bi bilo ne očekivati ništa, ali u bliskim odnosima gdje se sve temelji na povjerenju i dogovorima, očekivanje je sastavni dio života.

Ono što možemo učiniti je pokušati otvoreno razgovarati o onom što bi mogao biti uzrok potisnutoj ljutnji. Možemo dotičnu osobu upoznati s terminom «pasivna agresija» i navesti nekoliko primjera njegovih/njenih ponašanja. Ovo može biti dobar način da provjerimo koliko je osoba zapravo svoje pasivne agresivnosti svjesna.

Ako je spremna osvjestiti da je u podlozi tog mehanizma potisnuta ljutnja, možemo ju ohrabriti na otvorenije i direktnije iskazivanje negodovanja. Ljutnji je jako teško ući u trag kada je maskirana u sabotiranje zajedničkih planova i uskraćivanje ispunjavanja želja. Tek kada je direktno i jasno izražena moguće je porazgovarati o njenim pravim uzrocima.

 

Objavljeno na Net.hr

© Tomica Šćavina 2009.

* Osobni razvoj * Psihologija * Duhovnost

06.04.2009